Prema novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), profesor "Muhammad Kamil Zuhairi" je iz Malezije, s prebivalištem u državi Selangor, blizu Kuala Lumpura. On je vođa šiitskog civilnog društva Imamiyya u Maleziji i direktor Centra Al-Rida (AS), koji je sveobuhvatni centar aktivan u oblastima kulture, nauke, dobrotvornih organizacija i ekonomije.
Studirao je na teološkim univerzitetima u Qomu i Isfahanu više od osam godina, a zatim se vratio u svoj rodni grad kako bi služio sljedbenicima Ehli-Bejta.
Profesor "Mohammad Kamil Zuhairi" objasnio je aktivnosti i aktivizam šiiiskih muslimana u ovoj zemlji u intervjuu s novinarom ABNA-e.
ABNA: Čuli smo da je malezijska vlada bila osjetljiva na šiite u posljednje dvije decenije. Šta je bio razlog osjetljivosti vlade na šiite?
Nekoliko faktora, uglavnom vanjskih, djeluju na ovo pitanje; kao što su aktivnosti selefijskih i takfiri grupa. Ekonomsko pitanje također nije ostalo nepogođeno ovim događajima.
Malezija ima ekonomske odnose s nekim zemljama, poput Saudijske Arabije, što je uzrokovalo njihov pritisak i stvorilo probleme šiitima. Zapravo, zabrinutost zbog približavanja Malezije Iranu bila je uzrok pritisaka. 2010. godine naš centar je također nekoliko puta napadnut.
ABNA: Jesu li ovi napadi bili od strane malezijske vlade ili od strane grupa?
Malezijski model vlade je takav da ima saveznu vladu koja upravlja cijelom Malezijom, a svaka od 14 država ima svoju zasebnu vladu. Devet država ima kralja, a ostale imaju guvernere. U ovih devet kraljevskih država, kralj izvršava vjerske poslove, također se smatra vjerskim poglavarom, a svaki od kraljeva imenovao je muftiju koji se bavi vjerskim poslovima. Svaka od ovih vjerskih institucija ima paravojnu izvršnu grupu - pod nazivom sličnim Nahi al-Munkar - koja je napadala sve naše ceremonije u to vrijeme.
Postoji i Odjel za islamske poslove. Ovaj odjel je naredio bojkot šiita u svim državama.
ABNA: Kakvi su bili ovi napadi? Ako je moguće, objasnite detaljnije.
U tim ranim danima, atmosfera je bila toliko napeta da je jednog dana naoružana grupa od trideset ljudi opkolila moju kuću. Mislili su da imamo oružane snage; ušli su u kuću i pretražili svuda. To jest, nesporazum je otišao tako daleko. Nakon toga, kada bi došli da pretresu, izvinili bi se i rekli da su agenti i da im je tako naređeno!
U jednom slučaju, oduzeli su mi telefon kako bi izvukli informacije, što je bilo protivzakonito i još ga nisu vratili. Ali sam poništio SIM karticu.
ABNA: Šta su uključivale sankcije uvedene šiitskim muslimanima?
Na osnovu sankcija, nismo imali pravo da imamo bilo kakvu organizaciju, a također nismo imali pravo da štampamo i objavljujemo knjige. Naravno, sankcije nisu bile ograničene samo na ove stvari i spomenuto je dvadesetak slučajeva. Zapravo, predstavili su nas kao primjer odstupanja od pravog islama. To jest, nisu nas eksplicitno proglasili ekskomuniciranim, već su nas predstavili kao devijantnu grupu i priznali su samo šafijsku školu mišljenja.
ABNA: Da li vrše pritisak i na druge sunitske škole?
Ne, nemaju mnogo veze s njima i nemaju nikakve veze s drugim mezhebima, njihov jedini problem su šiiti i ove sankcije ciljaju samo na šiite. Vjerska sloboda je uglavnom na snazi u Maleziji, samo su šiiti bili pritisnuti.
ABNA: Koje su druge religije i denominacije prisutne u Maleziji?
Budisti, hinduisti, naturalisti i druge denominacije.
ABNA: Imajući ovo u vidu, kako se održavaju šiitske vjerske ceremonije i obredi?
Koliko god možemo i ne dovodimo se u napetost, vjerske ceremonije održavamo javno; ali kada osjetimo da se suočavamo s ozbiljnim problemom, donosimo odgovarajuće politike na osnovu uslova i zahtjeva.
ABNA: Postoje li ikakvi napori da se postignu prava šiita?
Od samog početka hapšenja 2010. godine, kada je pritisak na nas bio vrlo jak; bili smo čvrsti. Čak smo nekoliko puta angažovali advokate da osude drugu stranu, da ostvarimo naša prava na građanskom, a ne vjerskom sudu, i tužili smo one koji su kršili i napadali naše centre. Čak smo tražili, pozivajući se na zakonske odredbe, da im se izrekne kazna od trideset miliona dolara, ali je sudija u slučaju rekao da nema ovlaštenje da to sprovede, već da će izreći maksimalnu kaznu, koja je na kraju bila mnogo niža cifra.
Ali politički pritisak je na kraju doveo do toga da je naš slučaj zatvoren i da se ne nastavlja. Čudno, na kraju su nas kaznili novčanom kaznom, što je iznenadilo našeg advokata. Ali branili smo svoja prava i dali sve od sebe da ih ostvarimo. Jer nijedna naša aktivnost nije bila i nije protivna ustavu naše zemlje. Podložni smo zakonima Malezije.
Vodili smo prepisku s raznim vlastima, kao što su premijer, sigurnosni zvaničnici, organizacije za ljudska prava i Ujedinjene nacije, što nije ostalo bez posljedica. Sada, kada je neko uhapšen bez razloga, puštaju ga prijevremeno iz straha da će biti pozvan na odgovornost pred tim vlastima i ne drže ga u pritvoru duže od dan ili dva.
U jednom slučaju, napali su jednu od naših ceremonija i uhapsili sve. Na osnovu brojnih iskustava, imao sam dva telefona sa sobom, od kojih sam jedan predao, a drugi zadržao; pronašao sam deset minuta i podijelio situaciju s raznim novinskim agencijama, UN-om i nekim drugim institucijama. To je dovelo do objave te teme u medijima, a šiiti u raznim zemljama protestovali su ispred ambasade.
ABNA: Imate li ikakve veze sa šiitima u drugim malezijskim državama?
Kao što sam rekao, postoji četrnaest šiitskih islamskih centara raštrkanih po raznim malezijskim saveznim državama, a zvaničnici ovih centara su uglavnom bivši studenti teoloških univerziteta koji se međusobno poznaju i imaju veze.
Imamo zajedničku organizaciju za podršku šiitskoj zajednici, ali naše zajedničke aktivnosti nisu toliko opsežne kao aktivnosti šiitskih organizacija u nekim drugim zemljama. Jer specifična situacija s kojom se suočavamo ne dozvoljava veću javnu aktivnost.
Zvanično smo vladi objavili da je šiitska populacija dovoljno velika da formira "zajednicu" u zemlji. Kada su nas htjeli uhapsiti, koristili su za nas naziv "šiitska grupa", ali smo istovremeno objavili da šiiti u Maleziji nisu "grupa" već "zajednica" i da bi za nas trebala biti donesena sudska presuda pod nazivom zajednica.
ABNA: Kakvo je bilo medijsko okruženje prema šiitima u tom periodu?
Na početku napada, vođen je vrlo snažan medijski rat protiv šiita; na takav način da su naslovi i naslovi publikacija i novina uvijek sadržavali vijesti o susretu i hapšenju šiitske grupe, a to je predstavljeno kao čast za vladu. U stvari, šiiti su u medijima predstavljeni kao takfirijska grupa, teroristi i počinioci nasilja, a na naslovnim stranicama novina izneseno je više od deset optužbi protiv šiita. Nakon toga, sve novine u zemlji, pa čak i međunarodne publikacije, došle su da intervjuišu nas i druge šiite.
ABNA: Koja je bila svrha ovih intervjua?
Neki su bili usmjereni na uništenje i u skladu s medijskim ratom. Neki su tražili istinu kako bi izbliza saznali šta je, zaista istina.
ABNA: Da li je uticaj ovih intervjua na vas bio pozitivan ili negativan?
Negativan mentalitet ljudi postepeno se u velikoj mjeri ublažio slušajući i prateći naše vijesti i izjave. Čak je i pristup sigurnosnih snaga i ispitivača s vremenom postao lakši i racionalniji, a početno nasilje više ne postoji.
ABNA: Kakav je odnos između šiitske zajednice i sunita?
U tim ranim danima, narod Malezije bio je manje-više pod utjecajem neprijateljskih medija. Čak su se na raznim mjestima vršile sigurnosne inspekcije i pretresi. Jer su stvorili strah i paniku da bi šiiti mogli izvesti terorističke operacije! Ali postepeno, uz naše napore, ovi odnosi su se poboljšali i istina je doprla do mnogih ljudi.
Your Comment